Saška sa 24 godine vodi seosko domaćinstvo – Nikad nije išla u kafić i na more: „Kažu mi da smrdim na stoku – smrdim, ali imam“

„Kažu mi da smrdim na stoku! Ja smrdim, ali imam!“ kaže Saška iz sela Luke kod Bora. Ova mlada vredna žena osmeh sa lica ne skida, a svoje domaćinstvo vodi kao što su to nekada činili naši stari.

Saška Martinović nije kao ostale mlade žene. Nju izlasci ne interesuju, a sama brine o čak 10 bikova, 10 krava, 26 ovaca. Ne zanima je društveni život, grad, izlasci. Sve to ne bi bilo čudno da ona nema samo 24 godine i živi u selu koje su skoro svi napustili.

U selu Luke kod Bora skoro sve je pusto, trošne zemljane kuće, nakrivljene tarabe, mladi otišli, samo staro ostalo…A Saškini obori i štale su puni! Na ovčici zvonce, s telencetom se mazi.

Kako kaže, mnogo mladih se iselilo odatle i otišlo u grad. Kuće su ostale prazne, a ističe da i na selu može dobro da se živi.

„Dosta mladih se preselilo, otišlo u veći grad, ostavili selo, dosta kuća je prazno, otišli u inostranstvo. Volela bih da se mladi ljudi bave poljoprivredom kao ja, da se vrate na selo, da se oprobaju, makar jednu životinju da imaju, da vide kako je to lepo…Kako ovde može dobro da se živi, da se zaradi i uživa naravno“, priča Saška Martinović (24).

Kaže da joj je život na selu i briga o životinjama ujedno i posao i odmor. Kad uđe u punu štalu, svoje krave pozdravi pa im kaže: „Gde ste devojke moje lepe…“ i ističe da ko voli i hoće da se bavi poljoprivredom, ništa mu nije teško.

„Poni, Seka, Lana, Mara, Maja i tele beba Srećko“, nabraja Saška imena svojih životinja. Sa dedovine svoga supruga ni on ni ona nikud ne misle da idu nego samo da proširuju i stvaraju. Za nju je život na selu jedina želja.

„Imam 10 bikova, 10 krava, 26 ovaca, pet krmača, jednog vepra, 20 prasića…“, kaže Saška a njen muž Novica ima samo reči hvale. On radi kao vozač autobusa i od te plate i te kako su mogli da žive u gradu, ali Saška nije htela ni da čuje.

O Saški svi imaju samo najbolje reči, a posebno svekar Miodrag i svekrva Vojislava.

„Moja snajka, to je radnik, vredna, ona ima dušu, ona je srce, nikad se ne ljuti“, kaže Miodrag i dodaje da radi sve, i kod kuće a ide i na pijacu.

„Vidim kad se umori, ja joj kažem polako, ima vreme za sve, ali ona hoće da završi, da bude ovo dobro, ono dobra, i stoka da bude sita i bašta da bude lepo i oko kuće i u kući“, kaže svekrva Vojislava koja je savetuje da uspori.

Ima bika od tonu i 50 kila, na more nikad nije išla, a mašta o još životinja

„Volim ga najviše na svetu zato što je umiljat! Mazi ga dok mu lomi klip kukuruza a na pitanje šta se radi s njim, kaže kad dostigne neku težinu proda se i uzima novi. Jedan ovakav sad vredi 3.600 evra“, kaže dok se mazi sa njim kao sa mačetom.

Saška priznaje da sebe ne može da zamisli u gradu.

„Buka, autobusi… Ovde je mir, ovde su životinje i čist vazduh. Zdrava priroda, to ne bih menjala nikad“, kaže Saška dok pokazuje kako se siri sir pa dodaje da su za nju plaže, garderoba i šminka trivijalnosti a izlasci gubitak vremena.

„Nikad nisam bila ni u diskoteci, ni u kafani, ni u kafiću… A dok su drugarice išle ja sam sedela kod kuće čuvala ovce i krave… Ja to tako odmalena“, kaže Saška koja od mleka, sira i svega što proda na borskoj pijaci mesečno zaradi 70.000 dinara.

More je za nju, kako kaže, bacanje para, a ako bi dobila neki veliki novac, prvo što bi uradila je, kaže – napravila novu štalu i nabavila još krava.

„Nisam ja tip osobe koja voli da se šminka, da nosi skupe haljine, dugačke nokte, ali volim da mi je dvorište puno svega“, kaže Saška i otkriva da bi žarko želela da nabavi i konja.

Izvor: espreso.co.rs